Držeći se slavnog objašnjenja da se ne zna kada su bajke nastale, te da je njihova priroda skitalačka, da lako prolaze kroz vrijeme, mjesta, društvene slojeve i od slušaoca uspijevaju da stvore pripovjedača – tri para ruku, ljudi obuzetih osjećajem poetskog humora, hrle ka istom cilju: da se i sami uvjere kako pričama nema kraja. Da bajke koje su nekada slušali i čitali – a nisu ih zaboravili – mogu imati beskonačno mnogo verzija. I jednako toliko različitih pouka.
