Junak Ljepšeg kraja povukao se u dedinu kolibu na jednoj bosanskoj planini. U njoj pokušava da se oporavi nakon dramatičnog kraha ljubavne priče s Norvežankom koja je uvijek bila slaba na muškarce s prostora bivše Jugoslavije, i zbog toga plaćala popriličnu cijenu. Dok se prisjeća bivšeg života, pokušavajući da razumije šta se zapravo dogodilo, počinje nova priča, u planini pokrivenoj snijegom, dok pokraj njegove brvnare prolaze samo vehabije koje su smještene u obližnjem napuštenom selu. U njenom je središtu ponovo žena, a naše junake put opet vodi u Oslo. Pričajući dvije priče, jednu unazad, a drugu unaprijed, jednu koja se događa u Norveškoj, a drugu u Bosni, Bekim Sejranović zavlači se duboko pod kožu svog junaka. Uvjerljivo prikazuje njegove traume, emotivnu nesigurnost, egzistencijalni strah, drogiranje, seksualnu disfunkcionalnost, a pritom uspijeva da bude i lucidan i nevjerovatno duhovit.