Roman preživjelog neživjelog muškarca, čovjeka, velikog čovjeka koji prometejski vitla vatrom istine i spoznaje. Taj isti se časom premetne u nabrekli ud. Onda on kaže, Gospode, zašto si me ostavio. Eto ga opet, tužni vitez ide livadom. Da bi postao bog moraš da sklopiš oči kaže on. A ja kažem velika stvar je napisana, spoznajna, smislena, razigrana u melanholiji bezdanoj strmoglava, mudra do neba, nevina. Napisao mnogoliki čovjek pisac. Napokon.“
