Mazohistkinja je roman o psihoanalizi, o preljubi i o Austrougarskoj tren prije nego što će se raspasti. Uz kompleksne političke, društvene i kulturne prilike s kraja 19. vijeka, ovaj roman prije svega prikazuje intimni portret mlade, odlučne žene koja u nesigurna vremena bira nesiguran put – jedini put koji vodi do slobode. Na Božić 1874. godine, Leopold fon Zaher-Mazoh, koji će ostati upamćen kao najslavniji mazohista, napušta svoj dom u Bruku i odlazi u nepoznatom pravcu. Romaneskna pripovijest pretpostavlja da se nije vratio sam, već u društvu novog porodičnog člana: male riđokose devojčice na koju je naletio u lemberškim šumama. Mazohistkinja je priča Nadežde Mozer – žene u koju je devojčica stasala, fiktivne junakinje koja se obrela među istorijskim ličnostima svog doba (Frojd, Klimt, Rilke…). Reč je o pseudoautobiografskom romanu – o potrebi za ljubavlju i slobodom jedne žene, na pozadini nacionalnih, klasnih i rodnih napetosti u Austrougarskom carstvu koje još nije svjesno da propada.