Razboji istorije su stali. U svijetu bez budućnosti malo je kome bilo do njih ... Tkanina se osula i od nje je ostala čitava samo jedna nit... I zaista šta čovjeka čini čovjekom ... Dvije hiljade trideset i četvrta. Prošla je još jedna godina u kojoj posljednji pripadnici ljudske rase pokušavaju da prežive u svijetu uništenom nuklearnim ratom. Veći gradovi zbrisani su sa lica zemlje, o malima se ništa i ne zna. Preostali ljudi krckaju svoje posljednje dane u bunkerima i skloništima, od kojih je najveće - Moskovski metropoliten. Svi koji su se našli u njemu dok su po prestonici padale bojeve glave raketa, bili su spašeni.
