Između policijskih privođenja i saslušanja, Tokinov junak vodi sasvim običan život u samom srcu Beograda, u kojem uspijeva da radi i zaradi, prošeta se sa psom, okupa u Dunavu, da popije koju, porazgovara s lokalnim taksistom filozofom, da se fer potuče, pa i da se zaljubi u svoju advokaticu. Tu su i svakodnevni razgovori s fotografijama porodice koje više nema, kao i čitanje životnog priručnika predaka, koji nudi kratka i precizna „uputstva za rukovanje samim sobom“ i određeni broj neispisanih stranica koje tek treba popuniti.
