Naličje i lice je prvo djelo koje je Alber Kami objavio pod svojim imenom u Alžiru 1937. Sastoji se od serije eseja o alžirskom okrugu Belkur, kao i o dva putovanja, prvo na Balearska ostrva, a drugo u Prag i Vićencu. Ponovo je štampan 1958. godine, sa predgovorom u kojem Kami razmatra svoj dosadašnji rad i kritički ocjenjuje svoje pisanje. Ja znam da je moje izvorište u "Naličju i licu", u tom svijetu siromaštva i svjetlosti u kome sam dugo živio, i sjećanje na taj svijet i dalje me čuva od dvije suprotstavljene opasnosti koje prijete svakom umjetniku: ogorčenosti i zadovoljstva. Prije svega, siromaštvo za mene nije nikada bilo nesreća: svjetlost je u njemu raskošno sijala. Čak su i moje pobune bile njome obasjane. To su gotovo uvijek – i mislim da to mogu pošteno da kažem – bile pobune za sve, za to da svačiji život bude uzdignut u svjetlost.