Disk full (/var/tmp/#sql_4ea_0); waiting for someone to free some space...Disk full (/var/tmp/#sql_4ea_0); waiting for someone to free some space...
Iz vazduha Bosna izgleda onakva kakva bi bila samo da nije nas. Odozgo se ne vidi zlo koje gamiže po zemlji, već samo njena nevina i na mahove divlja ljepota. Odricanje je zapravo potvrđivanje da odlaziš od nekoga ili od nečega da bi sačuvao ono dobro u sebi i da bi drugoga ili drugo sačuvao od sebe. Te sam večeri shvatio da će i moj zavičaj, i planina, i potoci, i šume, i proplanci, kao i lice moje majke, odsad za mene biti uspomena. Sve iz mog zavičaja postaće uspomena i to ne samo zato što idem u manastir, već i zbog toga što ne znam hoću li ikad više moći tamo da kročim. Proljeće 1992. u Beogradu. Grad je uzavreo, košmar promjena u svijetu došao je na ulice, studenti protestuju dok figure nadolazećeg rata postaju opipljive. Naš junak, student teologije, čas je sam na obali razgoropađene rijeke, čas za govornicom s koje sve više odzvanja jeka umjesto poruka. Zatečen glasovima o ratnom obruču koji se steže oko male, nekada skladne zajednice u planinskoj osami iz koje potiče, pokušava priskočiti u pomoć, da bi s preprekama na koje nailazi i sam rastao, čvrsto se držeći izbora manastirskog dvorišta, ne kao uzmaka iz svijeta koliko dodira među svjetovima: malim i velikim, ličnim i zajedničkim, zemaljskim i nebeskim. Snažna i potresna, ova se priča o životu, ljepoti i stradanju drži vrijednosti o kojima njen autor vladika Grigorije govori kada god uzme riječ. Precizno i odmereno, škrtim a poetičnim slogom sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vjekovno ognjište, alegoriju o malom čovjeku na udaru pošasti rata koja se kristalizirala u odu Planinici, predjelu nestvarne ljepote, i čovjekoj spremnosti na velike odluke i djela – u roman Nebeska dvorišta.