"Kada je starac ušao u sobu baš sam se spreman da zeznem čudovišta. Dok sam bio mali stalno sam sanjao čudovišta. Pa i sad mi se povremeno desi, ali mi više ne polazi za rukom da ih zeznem..". Mada opasnosti najčešće vrebaju izbliza, one su uvijek neočekivane. Amaniti razvijaju sliku italijanskog društva kao ikonu na kojoj se djeca čuvaju poput talaca, ali opasnost iskrsava usred igre i zahvata sve ono što je dragoceno. Od djetinjstva i plemenitosti do najvećeg izazova samo je jedan nesmotreni korak. Amanitijeva opsesivna tema suočavanja dječaka sa velikim zlom u koje odbija da povjeruje po cenu života, ovoga puta ima konture italijanskog juga, krša jedne planine i jedne skrivene rupe...Dok se priča razvija, radnja nepogrešivo, filmski ubjedljivo, vodi naprijed, ka strašnom otkriću koje jeste odrastanje. Amaniti pri tome "reciklira" opšta mjesta savremene kulture i podsjeća nas da ništa nikada nije onako kako izgleda.... I tako knjigu čini neodoljivom.