Pri osvrtu na Njegoševu pismopisnu ostavštinu, dobija se utisak da je ovaj vid Njegoševog stvaralaštva po mnogo čemu poseban i to ne samo u poređenju sa pismopisima drugih književnih poslenika već i u poređenju sa njegovim ukupnim književnim djelom. „Ako pođemo od hronološkog okvira, uočavamo da se Njegoševa prepiska može podijeliti na tri faze. Prva faza obuhvata period od 1828. do 1836, druga od 1836. do 1843, a treća traje od 1844. do 1851. godine. Kao odraz jednog vremena, ovi tragovi pismene komunikacije osvjetljavaju genezu Njegoševog poetskog, ali i vladarskog nadahnuća...“
