„Sokrat je predstavljao ideal moralnih vrlina: mudrosti, skromnosti, trezvenosti, umjerenosti, pravičnosti, hrabrosti, nesavitljivosti; zastupao je čvrstu zakonitost nasuprot tiranima; daleko je bio od gramzivosti i vlastoljublja. Kao čovjek, Sokrat je bio oličenje tih vrlina – mirni, smjerni uzor vrline. Njegova ravnodušnost prema novcu potekla je iz njegove vlastite odluke; jer, prema običaju koji je vladao u njegovo doba, i on je mogao poučavati omladince da bi zarađivao, kao što su činili ostali učitelji... U njegovoj umjerenosti u životu izražavala se takođe snaga svijesti, ali ne kao vještački, izmišljeni princip već se ispoljavala kako kad, prema datim prilikama; u društvu sa drugima bio je bezbrižni veseljak.“ – G. V. F. Hegel Prevod: Miloš N. Đurić