Djelo počinje rječju "Odlazim" koju glavni junak izgovara prije nego što će napustiti ženu i dom. Istom riječi, roman se završava. Ono što je "između" govori o junakovom lutanju, o želji za samoćom, i nemirenjem jednoličnim, duhovno siromašnim životom, i konačnim shvatanjem da se prostor između dva odlaženja može ispuniti samo pustolovinom, i krajnjim osjećanjem "nelagodnosti i premorenosti". Za junaka ovog romana, "odlazim" znači i neumitnost protoka vremena...
