U Osamljenostima Rozanov je pjesnik duše, otuda Osamljenosti, iako sa mnogim filozofskim svojstvima blistaju pjesničkim draguljima, toplim ispovestima. Fragmentarno i autorefleksivno on piše o vječnoj ljudskoj želji za besmrtnošću. Ali, da bi se ostvarila stvaralačka besmrtnost potrebna je veća čežnja za samoostvarivanjem, glad za životom, volja, unutrašnja energija, instinkt...
