Autobiografski roman Oslobodioci i izdajnici je „povijesno-lirska“ hronika sačinjena od niza dijaloga, epizoda, slika, likova i prizora sačuvanih u sjećanju autora koji je okupaciju i građanski rat 1941-45. proživio kao dječak u šumadijskoj seoskoj porodici. Knjiga donosi izvorno svedočenje o tome kako su seljaci doživljavali sukobljene strane u ratu, Tita i Dražu, četnike i partizane, Englesku i Sovjetski Savez, te način na koji su primili neočekivanu i neželjenu vrstu oslobodilaca: zbog odanosti Monarhiji i JvuO, pobjednici su ih označili kao potencijalne protivnike, takoreći izdajnike. Prikazan je čitav niz nesporazuma između tradicionalne seoske sredine i novog povratničkog poretka, viđen očima osjetljivog i bistrog desetogodišnjaka, a pisac se, u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, sjeća onoga što je u djetinjstvu vidio i zapamtio. Djelo je pisano jednostavnim i lepim jezikom, a dijalozi su obilježeni izvornim kolokvijalnim obrtima.