Tragična sudbina čovjeka od Španskog građanskog rata, preko Jasenovca, pa do NATO bombardovanja krajem devedesetih godina prošlog vijeka, odvija se na velikim platnima čovekove tolerancije, opstanka, bola... Mogućnost, uopšteno govoreći, da se sve to predstavi u prvom romanu o Jasenovcu kao dominantnoj temi, jeste veliki pokušaj da se ujedno prikažu i sva stradanja dvadesetog vijeka. Igor Marojević u svom nesumnjivo najboljem dosadašnjem delu o „vijeku logora“, kako se i naziva dvadeseto stoljeće, piše hladnim tonom, čija melodija, uprkos svem užasu, pronalazi vatru koja tinja i baca plamen sećanja na one ljude i njihove sudbine koji sve više tonu u zaborav pred nekim drugim ratovima, nekim drugim krvavim stradanjima.