Knjiga "O teoriji proze" Viktora Šklovskog iz 1925. godine, mogla je postati najvažnije djelo književne kritike dvadesetog vijeka, da se pred njom nisu našle dvije prepreke: obračun sovjetskog režima sa Šklovskim i ostalim ruskim formalistima tridesetih godina, te nedostatak prevoda i ograničenost na rusku recepciju. Danas, ova knjiga prevedena u cjelosti, ne samo što nagoveštava strukturalizam i poststrukturalizam, nego postavlja i pitanja o prirodi umjetničkog djela, pitanja koja su provokativna i danas, kao što su bila i 1920-ih.
