Šta je tačno pakost, kako funkcioniše i zašto smo uopšte pakosni? Šta navodi čovjeka da u trenu postupi pakosno? Da li pakost može biti sila koja služi dobrom? Da li pakostimo jer smo grubo moralno povrijeđeni ili iz nekih sebičnih razloga? Da li je tačno da su pakosni ljudi često i neprijatni i antipatični? Da li su muškarci pakosniji od žena? Da li je pravičnost djelotvorna odbrana od pakosti? Kako izaći na kraj sa pakošću na društvenim mrežama? Autor knjige Sajmon Makarti-Džouns, vanredni profesor kliničke psihologije i neuropsihologije na Departmanu za psihijatriju Triniti koledža u Dablinu, polazi od toga da pakost ima duboke korijene. Postoje četiri osnovna načina interakcije sa drugom osobom – saradnja, sebičnost, altruizam, a pakost je naše „četvrto ponašanje“ – ponašanje kojim postupamo i na tuđu, i na našu štetu. Odmah se postavlja i pitanje zašto prirodna selekcija ne bi iskorijenila ponašanje u kojem svako gubi, ponašanje koje nije trebalo da opstane, koje predstavlja jasnu i strašnu opasnost. Kako bismo kontrolisali pakost neophodno je da je dobro proučimo i razumijemo. A kad pažljivije proučimo pakost uočićemo i nešto drugo – da pakost može da bude i sila koja služi dobrom.