„Ako si zaboravio, poštovani gospodine, podsjetiću te: ja sam tvoja žena.“ Ovako počinje Vandino pismo mužu koji je otišao od kuće, prepustivši je buri nemoćnog bijesa i pitanjima bez odgovora. Vjenčali su se mladi, bili su nezavisni, ali se onda svijet oko njih promijenio. Porodični život je postao optjerećenje. Zato je on sada u Rimu, zaljubljen u ljupku neznanku s kojom su dani uvijek veseli, a ona je ostala s djecom u Napulju da sagledava njihov sve hladniji odnos.
