Jedna od prvih stvari koja upada u oči kod čitanja poezije ovog autora je jednodušno priznavanje njene velike vrijednosti. Drugo oko čega se svi kritičari i tumači slažu jeste njena tajanstvenost. Viktor Garsija de la Konća kaže: “Kada kažemo o ovom duhovnom pjesniku, asketi i mističaru, da ga ne zanima književnost i umjetnost, dolazimo u opasnu situaciju. Naravno da njegov osnovni cilj nije stvaranje književnosti radi književnosti. Ali mu je i te kako važno da na najbolji mogući način prenese svoju poruku. On je , na izvjestan način, ono što obično nazivamo ‘egzistencijalističkim ili angažovanim’ pjesnikom. Ali kako u slučaju svetog Jovana od Krsta nije najjasnije oko čega je on to angažovan, borba oko savladavanja teksta je teška i na njega se primjenjuju i stvari koje nemaju nikakve veze sa književnošću, pa čak ni sa teologijom, već sa građenjem jedne određene ideologije…i svega onoga što to podrazumijeva.