Dvadeset osmog avgusta 1749, u podne, kad je otkucalo dvanaest, došao sam na svijet u Frankfurtu na Majni. Položaj zvijezda bio je srećan: Sunce je stajalo u znaku Device i prolazilo kroz podnevak toga dana; Jupiter i Venera posmatrali su ga prijateljski; Merkur nije bio neljubazan; Saturn i Mars držali su se ravnodušno; samo je Mjesec, koji baš tad beše ušao uštap, djelovao snagom svoje opozicije, tim pre što je i njegov planetarni čas bio nastupio. On se, dakle, protivio mom rođenju, koje nije moglo nastupiti prije nego što taj čas pro?e. Ovo dobro znamenje, koje su astrolozi kasnije uspjeli da ocijene kao vrlo srećno po mene, bilo je vjerovatno uzrok što sam se održao u životu, jer sam usled babičine nevještine došao na svijet mrtav i tek posle mnogih nastojanja postiglo se da ugledam svjetlost dana.