F. M. Dostojevski, po shvatanju M. M. Bahtina, jedan je od najvećih inovatora u oblasti umetničke forme. On je stvorio potpuno nov tip umejtničkog mišljenja, koji Bahtin uslovno naziva polifonijskim. U studiji Problemi poetike Dostojevskog autor svojim junacima daje krajnju slobodu govora; ideja, izrečena od strane nekog od njih, nalazi odraza u govoru drugih likova, ovladavši njihovom sviješću, ili biva odbačena. „Tuđa riječ“, „riječ s odstupnicom“, „dijaloška riječ“ – svi ti pojmovi otkrivaju svojevrstan pristup Dostojevskog u slikanju čovjeka, njegovo inovatorstvo kao pisca koji je uspio da proširi mogućnosti romaneskne riječi.