Franc Kafka stoji među nevelikim brojem pisaca čije je stvaralaštvo dalo pečat modernom pripovijedanju. Knjige, pisao je Kafka jednom svom prijatelju početkom 1904. godine, nisu tu da nas čine srećnim. Ljudima su potrebne knjige koje bude kao udarac pesnice po glavi, „knjiga mora da bude sjekira za zaleđeno more u nama“. U Kafkinom djelu nije se lako snaći. Kroz zagonetne tekstove nisu sigurni vodiči ni obimne studije njihovih dobrih poznavalaca. Jedan od njih, Hajnc Policer, pisao je da posle četrdeset godina bavljenja Kafkom vjeruje da su njegove parabole principijelno nedostupne tumačenjima. Pitanje je koliko je ovo utjeha čitaocu. Izvjesna, ipak, jeste. Već decenijama Kafkino djelo fascinira i izaziva da mu se priđe iznova. Sigurno ne samo zato što je to moda. Riječ je o piscu koji je doista na svoj način rekao nešto bitno o čovjeku našeg vremena. Proces je njegov roman koji, ako niste čitali, i ponovo ga čitali, kao da gotovo ništa niste pročitali iz moderne književne umjetnosti. Da bismo imali Proces kakav on zaista jeste i kakav je bio, moramo se vratiti originalnim rukopisima i odstraniti sve naknadne intervencije koje ne potiču od piščeve ruke.