Iako nije sasvim nepoznato, pred nama je novo ime u srpskoj prozi. Ime koje obećava.Putnici od stakla je roman o dva života koji se odvijaju i u zbilji i u snu. U snovima. Njihovo preplitanje jedna je vrsta umnožavanja događaja i doživljaja. Takav je i čudnovati zagrljaj lirske nežnosti i epske žestine. (Autorkina proza je u svakom pogledu i muška i ženska). Kruna ovog spajanja krajnosti kroz žudnju jeste - ljubav. A iza nje nalazi se potraga za samim sobom, potvrda da smo zaslužili i da smo zasluženi.Da nije prigušenog i prijatnog, ponekad gorkog i bolnog, humora, ovaj roman Jovanke Živanović bi nas prevario i odveo u prepatetičnu provincijalnu realnost. Ovako, sazdan od inteligentne duhovitosti, samosvesti i snova, on nas spasava i odvodi u svet i u književni užitak.Do sledećeg. Vladislav Bajac