Neponovljiv, gorljiv i čudovišno prodoran glas kakav poznajemo iz Putovanja nakraj noći ponovo se obrušava na nas u svoj svojoj silini u ovom romanu, pronađenom šezdeset godina poslije Selinove smrti. Na samom početku knjige Ferdinand pripovijeda kako je, teško ranjen u desnu ruku i u glavu, oktobra 1914, u Belgiji, u Polkapeleu, ležao na zemlji, prekriven krvlju, okružen leševima, umirući od gladi i žeđi. Nakon što se onesvijestio, probudio se u ambulanti, s tutnjavom u glavi.
