U zbirci Robotka Mladenović progovara o položaju žena u društvu koje im nije naklonjeno, o očekivanjima i zadatim ulogama, secirajući i ogoljavajući patrijarhalne obrasce koji su svuda oko nas (a nekad i u nama). Subverzivnost njenih pjesama ogleda se u prenošenju ženske svakodnevice u kojoj se od žena očekuje da budu savršene, da istovremeno budu žene, majke, kraljice, ali i krotke, podatne i tihe, da zapravo budu univerzalne mašine. Njene robotke, međutim, ne uklapaju se u to
