Ovo je pripovijest o pobijeđenima u građanskom ratu. O bivšima. Jeste pripovijest, ali nije istorija. Nije ni fikcija. Nešto između. Pisana je na osnovu mnoštva usmenih i zabilježenih svjedočanstava učesnika i očevidaca. Posmatrača i savremenika. Analitičara i hroničara. Razume se – i nemalog broja pisanih izvora. Onih arhivskih. I onih istoriografskih. I onih memoarskih. U njenom središtu nalazi se čovjek, njegovo dobro i njegovo zlo. Drugačije kazano, traganje za ljudskim porivima što tjeraju na činjenje zla (ili činjenje dobra) drugom čovjeku. Iz koje mračne dubine ljudske psihe dolazi čovjekova mržnja, osveta, pohlepa, zavist, netrpeljivost, a iz njih – ubilački nagon? U isti mah, ovo je roman o Beogradu u jednom prohujalom trenutku, kratkom kao treptaj oka. Ali presudnom i sudbonosnom. I kobnom.