Ju Hua se u svojim djelima kontinuirano bavi sudbinom običnog malog čovjeka izloženog silovitim društvenim potresima. Junaci romana Živjeti (Geopoetika, 2009) i Zapisi o prodavcu krvi (Geopoetika, 2014) trpe razorne posljedice društvenopolitičkih promjena u drugoj polovini prošlog vijeka, a Sedmi dan predstavlja književni osvrt na savremenu Kinu. No, čak i onda kad realnost djeluje fantastičnije od književne fikcije, dobar pisac je kadar da je poetizuje, učini bliskom i univerzalno razumljivom. Iako je riječ o svetski priznatom piscu čija su djela prevedena na više od dvadeset jezika, za razliku od mnoštva savremenih kineskih književnika proslavljenih van granica Kine, Ju Hua dosledno i smjelo piše o nepravednostima kineskog društva koje ugrožavaju običnog čovjeka. Sedmi dan je nadahnut istinitim događajima, što je pojedine kineske kritičare navelo da Ju Huau zamjere na "pretjeranoj dokumentarnosti", ali ne treba zaboraviti da je riječ o vrhunskom književnom ostvarenju u kojem brutalna stvarnost prije svega predstavlja motiv, vješto uklopljen u narativnu strukturu djela. Uostalom, prošlost nas uči da saosjećanje prema ugroženim i marginalizovanim članovima sopstvene zajednice, hrabro pretočeno u iskreno umjetničko ostvarenje, nije ništa drugo do vrhunski čin rodoljublja.