Ukoliko je bilo ikakve sumnje na prelazu iz 19. u 20. vijek, početkom 21. vijeka to je već bio pouzdan zaključak: kad je riječ o otkrivanju prave prirode stvarnosti, uobičajeno iskustvo je varljivo. Ako bolje razmislimo o tome, to nas ne iznenađuje. Kad su naši preci obrazovali skupine po šumama i lovili po savanama, sposobnost da proračunaju kvantno ponašanje elektrona ili da odrede kosmološke implikacije crnih rupa malo bi im pomogla u preživljavanju. Ali prednost je svakako bilo to što su imali veći mozak i kako su naše intelektualne sposobnosti rasle s njima se povećavala i naša sposobnost dubljeg pronicanja u svijet oko nas. Pojedini su izradili opremu kojom su proširili domet naših čula. Drugi su bolje razradili sistematsku metodu za uočavanje i izražavanje naročitog šablona – matematike. S takvim alatkama počeli smo da zagledamo šta se nalazi iza svakidašnjih pojava.