Knjiga o ljubavi, vremenu i sjećanju. Da bi se istinski živjelo, potrebno je izgubiti pamćenje. Na taj način se poništava onaj toliko moćni i ograničavajući činilac naše egzistencije: da smo samo ono čega se sjećamo. Sjećanje uništava naš pravi život, jer ga pretvara u najobičniji predmet, dalek i različit i od nas samih. Zaborav bi mogao dakle biti i izlaz. Ali, avaj: bez sjećanja nećemo imati riječi, a riječi su potrebne da bismo sebi i drugima ispričali isti taj naš život...
