Novac, o kojem će ovde biti riječi, u srednjem vijeku nije se označavao jednom rječju, ni u latinskom, ni u vernakularnim jezicima. Onako kako ga danas shvatamo, i kako stoji u naslovu ovog ogleda, novac je proizvod modernog doba. Već to najavljuje da novac ne igra značajnu ulogu u srednjem vijeku, ni ekonomski, ni politički, ni psihološki, ni etički. Ono što bismo danas označili pojmom „novac“, tada nije označavalo suštinsko bogatstvo. Ako je jedan japanski medievalist i mogao da tvrdi da je bogataš rođen u srednjem vijeku, što nije sigurno, taj bogataš je, u svakom slučaju, bio bogatiji zemljom, ljudima i vlašću, nego kovanim novcem. Što se novca tiče, srednji vijek predstavlja dug istorijski period regresije. Novac je tada bio manje važan, manje prisutan nego u Rimskom carstvu, i naročito manje važan nego što će to biti u XVI, a posebno u XVIII vijeku. Ako novac i jeste stvarnost na koju će srednjovekovno društvo sve više morati da obraća pažnju i koja počinje da dobija izgled koji će imati u modernom dobu, srednjovekovni ljudi, uključujući tu i trgovce, klerike i teologe, nisu nikada imali jasnu i jedinstvenu koncepciju onoga što mi danas podrazumijevamo pod tim pojmom.