E pa neko mora to da radi: u svijetu koji naprosto odbija da se urazumi, Džeremi kreće u još jednu avanturu da probije stazu razuma kroz svu budalaštinu i idiotizam. I nije moguće znati šta će mu usput zapasti za oko. To bi moglo biti: – vrijednost Stounhendža kao biznis modela; – zašto su svi sastanci gubljenje vremena; – krađa kraljičinih krava; – jedinstveni način jednog Norvežanina da pokaže zahvalnost; – kako smjestiti alarm protiv provalnika u kornjaču; – kako je Lu Rid skroz omašio u vezi sa tim šta čini savršen dan. Jezgrovito i provokativno, ovo je Klarkson u najboljem izdanju. Hrabro se nosi s besmislicama koje mu smetaju u potrazi za svime što je vrijedno slavljenja. Zašto bismo morali da prihvatamo budalaštine? Zar stvari ne bi trebalo da funkcionišu? Zašto nikoga nije briga? Mislim, zar stvarno tražim previše?