Ako ste poklonik proze Harmsa, Bucatija ili Kuvera ili Kortasara, trebalo bi da se upoznate i sa prozom Nataše Gerke, koja je u poljsku književnost devedesetih unijela sasvim nov izraz. Nov izraz, uprkos «svim isprobanim tehnikama i svim ispričanim pričama». Kod ove, u mnogočemu izuzetne autorke, otkrivamo jedan svijet koji ne poznaje granice, gde se kulture prepliću, a ličnosti koje naizgled čak ni postmodernistički postupak nije u stanju da dovede u vezu, sasvim skladno funkcionišu. Da ne pominjemo zadovoljstvo saputništva po Aziji, indijsko-evropsku mješavinu realija, apsurdnost jednog Harmsa i radost pričanja priča jednog Singera. Sve paštete sveta su za literarne sladokusce.