Ovo je samo mali pokušaj da otrgnem od zaborava ljude i događaje koji su obilježili moje djetinjstvo provedeno između mora i brda. Između dvije porodice koje su, po mnogo čemu, bile više nego različite, pa opet, zauvijek vezane za taj krševiti prostor. Omeđen, sa jedne strane beskranim plavetnilom mora, a sa druge jezerom i vrletima moje gore. Likovi u pričama su ponekad inspirisani ljudima o kojima sam nekada slušala priče, mada su češće samo dio moje fikcije. Ovo je pokušaj da sročim, nikada dovoljno dobar i sveobuhvatan, omaž svim onim divnim ženama nepravedno gurnutim u stranu koje su stojički iznosile breme vremena u kome su živjele. Koje su znale mjeru kojom ponos i dostojanstvo ne prelaze u gordost. Čija krotkost ih nije unizila, već zapravo darovala snagom da iznesu usud tog doba. Bilo je to vrijeme kada se živjelo po nekim drugim vrijednostima i drugačijim pravilima, kojih smo se previše lako odrekli zarad ovih novih, turbokulturalnih koje potiru sve valjano što je tada preteklo. – Jasenka Lalović