„Očevo lice je promijenilo boju. Pokušava nešto da mi kaže, ali riječi gube oblik nadomak isušenih usana. Postavljam mu pitanja o mom djetinjstu. Sporo odmahuje glavom, izdisajima nudi drugi odgovor. Sjedim ispred njega i želim da ojača. Bio je snažan čovjek, širokih ramena i džinovskih pluća. Dok bi ronili, mogao je u jednom dahu da se spusti ispod dvadeset pet metara i ostane na dnu nekoliko minuta. Posjedovao je tjelesnu moć i smatrao da je snaga preduslov opstanka. Sada izgleda kao gomila zgužvane kože, probodene cijevima kroz koje putuje život. Pušim na balkonu. Medicinski tehničar mu mijenja kateter. Život preko prozora izgleda prihvatljivije.“