Jedna mlada žena priča svom ljubavniku o agoniji stare gospođe-tetke njenog supruga koja, paralizovana, provodi poslednje dane u zatamnjenoj sobi... Ona govori. Najprije su to monolozi, potom oživljava sjećanje i vrlo brzo dijalog ustupa mjesto pripovedanju u trećem licu. Ali uvijek je tu mlada žena, Lujza, koja govori i neće prestati da govori do posljednje stranice... Trpjeti u svakoj stvari "neizbježno kretanje prema smrti", to je tema romana. Prisutnost ovog glasa je ono što čini potpuni uspjeh Trave.
