Nakon knjiga U jesen i U zimu, u formi kratkih eseja, U proljeće nam donosi dnevnički zapis u kome pratimo oca i njegovu četiri mjeseca staru ćerku kroz jedan proljećni dan, od jutra do večeri. Iskreno i otvoreno iznošenje srceparajućih porodičnih događaja i trauma, začinjeno bezuslovnom ljubavlju prema ćerki, ali i neprestanim preispitivanjem vlastite podobnosti, otkriva nam ljudsku ranjivost i povezanost između ljubavi, gubitka, smijeha i samouništenja. U proleće je knjiga o početku života, o svjetlosti, ali i o mraku. „Zasad je sve bilo oskudno, krajolik još nije imao tešku punoću koju ljeto donosi, zelenilo drveća još se ukazivalo tek kao blagi sjaj, jer takav je april: pupoljci, izdanci, neizvjesnost, oklijevanje. April stoji između velikog snijevanja i velikog skoka. April je čežnja za nečim drugim kada to drugo još nije poznato.“