Paralelni svetovi Zlatka Pakovića grade se minuciozno, pomoću žestokih i nežnih riječi, tvrdih slika i snova. Minimalistički pristup preplitanju vremena (sjećanja, zaborava i mogućne budućnosti) omogućuje i igru nasleđa, izučavanje odnosa između oca i sina, sina i kćeri, kao i vječitog kruženja života i smrti. Ponekad hermetičan svijet višestrukosti stiže iz predela svijesti, podsvjesti, nadsvjesti... Autor je ovu nadasve meditativnu prozu nazvao antiromanom. Ali, ove stranice sazidane su jednovremeno i od elemenata koji roman čine. No, važnije od žanrovske definisanosti jeste Pakovićevo dubiozno putovanje kroz filozofično promišljanje rađanja i nestajanja kojem ne nedostaje izvjesna viša sfera humora; njegov Beograd ima hotel Uliks sa trideset tri sprata, Park savremenih životinja, most Baruha Spinoze, Ostrvo gnezda, metro i Evropsku ornitološku banku.