Svakog dana, prije posla, Marija Dols svraća u isti kafic´. Tu svakog jutra sreće isti par. Posmatranje njihovog naizgled savršenog života pomaže joj da pobjegne od beznačajnosti sopstvenog. Međutim, kad tog čovjeka brutalno ubiju, a Marija pristupi udovici da joj izjavi saučešc´e, ono što je počelo kao posmatranje pretvara se u sve složeniju upletenost. Kad dođe u posjetu udovici, Marija srec´e čovjeka koji baca uznemirujuću novu svjetlost na zločin i zaljubljuje se u njega... U briljantnoj i čudesnoj prozi, ovaj roman nudi razmišljanje o stanju zaljubljenosti, koja se gotovo bez izuzetka smatra pozitivnom i ponekad iskupljujućom, u mjeri da se njome opravdava skoro sve: plemeniti i nesebični postupci, ali i najveće krajnosti i podlosti. Zanesenosti su i knjiga o tome kako zločini ostaju nekažnjeni i kako činjenice imaju snagu, kako bi bilo nezgodno kad bi se mrtvi vraćali, koliko god da ih oplakujemo, iako se naizgled ništa ne želi kao njihov povratak, o nemogućnosti da se istina ikada spozna u cjelosti, uključujući i istinu sopstvenih misli, koje su uvijek u oscilacijama i promjenama.