Kako sam naučila da cvjetam kada se život zamrzne. „Lepo i iscjeljujuće koliko i sama zima. Istinski predivna knjiga.“ – Elizabet Gilbert Intimno djelo u kome autorka otkriva kako možemo da se staramo o sebi i oporavimo se kada nam život zada udarac. Ponekad nam život izmakne iz ruku: nenadani događaji poput iznenadne bolesti, smrti voljene osobe, rastanka ili gubitka posla teško nas pogode, toliko da nas sasvim poremete, da nas „zamrznu“. Takva razdoblja izopštenosti iz uobičajenog toka života usamljenička su i neočekivana. Ketrin Mej nas u ovoj dirljivoj ličnoj ispovijesti, prožetoj pričama iz književnosti, mitologije i svijeta prirode poziva da promijenimo način na koji se odnosimo prema teškim periodima u svom životu. Pripovijeda o preobražavajućoj moći odmaranja i usporavanja. Ona se ne bori protiv tuge već je svjesno prihvata i otkriva da predah i povlačenje iz svakodnevice njeguju naše biće, pronalazi radost u tihoj lepoti zime i ohrabrenje u shvatanju života kao cikličnog, a ne linearnog kretanja. Poput svjetovnog mistika, autorka stvara sopstvenu filozofiju i s nama dijeli svoje strategije preobražavanja teških životnih razdoblja, one zime u nama koja prethodi pojavi novog godišnjeg doba, novog života.