Anegdota je kao oštra sablja, koja jednim zamahom posiječe protivnika, jer su ljudi „bez jezika“, inače junaci i glavari, drhtali pred gospodarem i narodom od „jezika“. Ona zavisi od čovječijeg duha, pa je potreban bistar i oštrouman čovjek da je stvori, a slobodan i otresit da je kaže na teškom mjestu, na megdanu: pred gospodarem i glavarima, na skupu pred više stotina ljudi.
