Autentični filmski umjetnik, višestruko i višestrano potvrđen, Kusturica oblikuje svoju poetičku misao o filmu naporedo sa bilježenjem svojih raspoloženjaza vrijeme snimanja filma Podzemlje. To snimanje je praćeno teškoćama i odvija se u gradu piščevog filmskog školovanja: u Pragu. Unutar vremena prošlosti, pored vremena sarajevskog djetinjstva, pojavljuje se vrijeme studija, godine učenja, hladni i sivi svijet poznog komunizma, sedamdesete godine XX vijeka.U svakoj kulturi umjetničko obrazuje simbiotičke spojeve sa društvenim, političkim, opštim mišljenjem, ozakonjenim predrasudama. U dnevničkim zapisima naš autor ispoljava svoju angažovanost, u nemirenju sa političkom korektnošću, u odnosu na dvije vodeće teme sopstvenog životnog iskustva. To su rat u titoističkoj Jugoslaviji i opšte mišljenje kao nevidljivi postament i cilj svake političke korektnosti. Iz pogovora Mila Lompara