Pisac je najprije mislio da ovaj roman nazove Lirsko doba. Lirsko doba je, za Kunderu, mladost, a ovaj roman je prije svega epopeja adolescencije; ironična epopeja koja nježno nagriza vrijednosti u koje se ne smije dirati: Djetinjstvo, Majčinstvo, Revoluciju pa čak i – Poeziju. Jaromil je, naime, pjesnik. Majka ga je načinila pjesnikom i prati ga kako do njegovih ljubavnih postelja tako i do njegove samrtne postelje. Smiješna i dirljiva ličnost, strašna i potpuno nevina („nevinost sa svojim krvavim osmijehom“!), Jaromil je istovremeno pravi pjesnik. On nije zao, on je Rembo. Rembo uhvaćen u zamku komunističke revolucije, uhvaćen u zamku crne farse.