Psihološke i religijske implikacije alhemije Jung je proučavao tokom poslednjih 30 godina svog života. Ova zbirka od 5 eseja, sa brojnim ilustracijama, pokazuje Jungovo rastuće interesovanje za alhemiju od 1929. pa nadalje, i može se čitati i kao neophodan uvod za njegova djela na ovu temu – Psihologija i alhemija, Aion i monumentalno Mysterium Coniunctionis i kao vrijedan doprisnos istim. Svaki od ovih eseja predstavlja proširen komentar na temu sa alhemijskim asocijacijama, na koje se Jung oslanjao u ranijim publikacijama. Jedino se „Paracelzus kao duhovna pojava“ izdvaja kao posebna studija, rasprava sa naglaskom na alhemijske izvore, o promišljanjima povodom arkan-supstance filosofa, ljekara i empiričara iz XVI vijeka poznatog kao Paracelzus.