Roman je pripovest francuskog dječaka koji odrasta uz grubog i nasilnog oca, Amerikanca, pripadnika trupa koje su se 1944. godine iskrcale na obale Normandije. Snažna i neskrivena mržnja koju osjeća prema njemu prati ga čitavog života. Iza konfuznog pokušaja da mu sudi, pred čitaocem se pomalja složen portret oca, obilježenog ratnim i životnim traumama. "Franc-Olivje Žizber u Evropi je poznat kao novinar i publicista. Rođen je u Americi, a djetinjstvo je proveo u Francskoj. Posle studija novinarstva započeo je bogatu i plodnu novinarsku karijeru, sarađujući sa najpoznatijim časopisima. U periodu od 1998. do 2000. bio je glavni urednik francuskog lista Figaro. Pored biografskih knjiga o Fransoa Miteranu i Žaku Širaku, napisao je i niz romana , među kojima je i nedavno objavljeni Amerikanac. Evropska kritika ovaj roman je okarakterisala kao kratku, jezgrovitu i blistavu knjigu. Amerkinac u romanu je Žizber sam, koji pripovijeda o svom djetinjstvu, brojnim "ranim jadima", koji su svuda u svijetu, izgleda, adekvatan sinonim za najranije i najosjetljivije godine čovjekovog života. Senka za kojom pisac u ovom dijelu traga, koju ovaploćuje, priziva i oživljava , junakov je otac, grub, nasilan, nesrećan čovjek, na kome je rat ostavio svoj strašni znak. Vrativši se iz Drugog svjetskog rata, u kome je učestvovao u savezničkom iskrcavanju u Normandiji, dječakov otac nosi duboko u sebi ratno iskustvo koje je odredilo i njegov život, baš kao i život njegove djece. Jer, tačan je postulat da "oci jedu kiselo grožđe, a deci trnu zubi". Još je Ernst Toler u drami Hinkeman ingeniozno načeo temu koju Žizber u ovom djelu nastavlja: rat, naime, u ljudima trajno ubija ili oštećuje elan vital, kapacitet za sreću , za uživanje, za ljubav. Dušu, dakle. A ljudi kojima usud odredi da se iz rata vrate, nikada neće više moći da zaborave sve no što su u ratu spoznali - da heroja nema, da su svuda ravnodušna i surova smrt, da čovek čovjeku lako postaje vuk, a teško i rijetko prijatelj. Amerikanac je priča o ocu koji voli ali zlostavlja, o njegovoj živoj ličnosti zauvijek zapretenoj ratnom nesrećom, o djetetu u ocu, u njemu koje je brzo postalo starac. I o dječaku koji uz dar za pisanje ima i neoštećen dar za ljubav, za slavljenje života i - za stvaralštvo. Amerikanac je priča o ocu i sinu koji nikada u životu nisu istinski razgovarali. Čistim, nepatvorenim, blistavim jezikom, ovaj roman opisuje njihov susret na polju u kome više ne vladaju ni vreme ni sudbine, a smrt nema mnogo važnosti - jer Amerikanac govori o ljubavi i preko smrti. Ovo je dakle, djelo napisano u slavu života i u toj oporoj, literarnoj poemi glavni bi se lik mogao zvati i Andreas Sam. " Sanja Domazet