Roman o Diani Budisavljević, zaboravljenoj heroini Drugog svetskog rata Kasno proleće 1942, gluvo doba noći. Na sporedni kolosjek zagrebačke železničke stanice pristiže transport stočnih vagona krcat srpskim ženama. Odlaze na prisilni rad u Njemački Rajh. Pored šina razapet je šator Crvenog krsta. Sredovečna Austrijanka Diana Budisavljević Obekser deli im čaj i nešto hrane. Danima i nedeljama muči je isto pitanje: gde su djeca? Ona koja su preživjela ustaške pokolje odvojena su od majki i očeva i prepuštena sebi. Posle mnogo traganja Diana Budisavljević saznaje da su u Staroj Gradišci, ispostavi zloglasnog logora Jasenovac. Upornošću i nadljudskim naporom sa grupom svojih saradnica uspeva da prodre u tu fabriku smrti. Tog vrelog letnjeg dana 1942. susreće se s prizorima iz pakla. Vrhovni zapovednik Maks Luburić naređuje joj da hitno napusti logor.