Gotovo da ne postoje granične životne okolnosti u kojima se glavni junak Poove znamenite novele Avanture Gordona Pima nije našao. Mladi Gordon, zbog svoje sklonosti ka pustolovinama, otiskuje se kao slijepi putnik na prekookeansko putovanje brodom čiji je kapetan otac njegovog druga Avgusta. Gotdon i Avgust postaju svjedoci i učesnici niza događaja koji mijenjaju samoizmaštani pogled na sijvet sa kakvim su do tada živjeli: pobuna na brodu, ubistva, okrutnost urođenika u dalekim prekomorskim krajevima, glad, a naposljetku i ljudožderstvo – sve to upisaće u svoje knjige života, dok i njih ne sustigne teška smrt. Tajanstvo priče protkano je iracionalnim: bijela boja upečatljiv je motiv na posljednjim stranicama ove novele, gdje se ne pokazuje kao obično svojstvo stvari, nego kao znak koji ima skriven zagonetni smisao. Misticizam posljednje volje Gordona Pima ogleda se u iskazu koji priređivač rukopisa navodi na kraju: „Riječ sam zarezao u kamen stijene, a osveta moja zapisana je u prašini stijene.“