Ovaj Matavuljev roman, koji je na početku bio zamišljen kao pripovijetka, opisuje na duhovit i vitalan, živ način svijet Dalmatinskog zagorja i život u jednom neobičnom franjevačkom samostanu u Visovcu. Dvanaestogodišnjeg dječaka Ivu Jerkovića Bakonju njegov će stric, franjevac, odvesti iz sela i uvesti u život fratara, redovnika. Iza samostanskih zidova, mladog će Iva dočekati neobičan, hirovit i tajanstven svijet redovničkog života. Sam Matavulj, interesantno je primijetiti, kao mladić boravio neko vrijeme u manastiru Krupi, kod svog strica igumana Serafima.
