Kad razočaran nerazumevanjem kritičarskih zanovjetala, pisac Henri odluči da se odseli i na neko vrijeme se ostavi pisanja, dobije pismo od jednog svog čitaoca – vremešnog čudaka, preparatora životinja – i nađe se pred zagonetkom kojoj ne može da odoli. Što dublje bude zalazio u svijet ovog misterioznog i proračunatog čoveka, Henriju će sve važnije postajati pripovesti jedne magarice i jednog majmuna drekavca – po imenu Beatriče i Vergilije – kao i epsko putovanje na koje će zajedno krenuti. U najnovijem dijelu Jana Martela, uz alegoriju, formu po kojoj je postao poznat u svom prethodnom romanu, a pogodnu da se njome izraze čak i nepodnošljive istine, mogu se pronaći aluzije na velike figure iz književnosti, Flobera, Beketa, Dantea.