U svojoj praksi branio je ljude optužene za najteža krivična djela. Čak u 53 slučaja sudovi su njegovim branjenicima izrekli najtežu kaznu. Nije uspio kod svakog petog. Ali, nikad se nije pomirio sa stavom da se nekom može oduzeti pravo na život: ni sjekirom, ni vješalima, ni metkom, ni električnom stolicom. Čitalac će se sigurno zapitati na čemu se zasnivalo njegovo toliko snažno protivljenje smrtnoj kazni. Da li se ono temeljilo na pukom čovjekoljublju ili je, pak, porijeklo tog protivljenja bilo neko konkretno iskustvo?
