Crna umetnost je zbirka odabranih pjesama i proznih tekstova Bećira Vukovića. Vuković je ovom zbirkom želio da kroz prozni i poetski rad prikaže slike crne umjetnosti i slike nečitača. Njegova poezija je odraz sveopšteg poremećaja društva, ugroženosti čovjeka na planeti, poremećaja klime, gladi, bolesti, kao i užasom u sve praznijim ljudskim dušama. On govori da je čovjek izgubio vjeru, mogućnost spasenja, pa čak i samu umjetnost. U ovom vremenu haosa sve postaje ništa, ljudi su izgubili prave vrijednosti i nastupilo je rasulo i beznađe. Međutim, iako je Vukovićeva poezija puna jeda i razočarenja, on ipak ostavlja tračak nade i vjere da će umjetnost, makar žalostiva i crna, ipak pronaći tračak svjetlosti u ljudskim dušama i oplemeniti čovjekov duh.